ràzīći se
ràzīći se svrš. 〈prez. ràzīđēm se, pril. pr. ràzišāvši se, imp. razíđi se, prid. rad. ràzišao se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razići | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | raziđem |
| 2. | raziđeš |
| 3. | raziđe |
| množina | |
| 1. | raziđemo |
| 2. | raziđete |
| 3. | raziđu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razići ću |
| 2. | razići ćeš |
| 3. | razići će |
| množina | |
| 1. | razići ćemo |
| 2. | razići ćete |
| 3. | razići će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | raziđoh |
| 2. | raziđe |
| 3. | raziđe |
| množina | |
| 1. | raziđosmo |
| 2. | raziđoste |
| 3. | raziđoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razišao sam |
| 2. | razišao si |
| 3. | razišao je |
| množina | |
| 1. | razišli smo |
| 2. | razišli ste |
| 3. | razišli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razišao |
| 2. | bio si razišao |
| 3. | bio je razišao |
| množina | |
| 1. | bili smo razišli |
| 2. | bili ste razišli |
| 3. | bili su razišli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | raziđi |
| množina | |
| 1. | raziđimo |
| 2. | raziđite |
| glagolski prilog prošli | |
| razišavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razišao, razišla, razišlo | |
| razišli, razišle, razišla | |
Definicija
| 1. | a. otići na razne strane (o većem broju osoba) b. razdvojiti se (o dvjema osobama ili o više osoba koje kreću u dva pravca) |
| 2. | pomalo se rasplinuti; izgubiti, iščeznuti [razišla se magla, dim, miris] |
| 3. | ne složiti se u mišljenju, ocjeni [razići se u mišljenju] |
| 4. | prekinuti uzajamne odnose, razdvojiti se; prekinuti bračnu zajednicu; razvesti se |
| 5. | prestati s radom, ne biti više zajedno u radnoj organizaciji, udruženju [zaposleni su se razišli] |
Etimologija
✧ raz- + v. ići
