razdjèvičiti
razdjèvičiti (koga) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. razdjèvičen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razdjevičiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razdjevičim |
| 2. | razdjevičiš |
| 3. | razdjeviči |
| množina | |
| 1. | razdjevičimo |
| 2. | razdjevičite |
| 3. | razdjeviče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razdjevičit ću |
| 2. | razdjevičit ćeš |
| 3. | razdjevičit će |
| množina | |
| 1. | razdjevičit ćemo |
| 2. | razdjevičit ćete |
| 3. | razdjevičit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razdjevičih |
| 2. | razdjeviči |
| 3. | razdjeviči |
| množina | |
| 1. | razdjevičismo |
| 2. | razdjevičiste |
| 3. | razdjevičiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razdjevičio sam |
| 2. | razdjevičio si |
| 3. | razdjevičio je |
| množina | |
| 1. | razdjevičili smo |
| 2. | razdjevičili ste |
| 3. | razdjevičili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razdjevičio |
| 2. | bio si razdjevičio |
| 3. | bio je razdjevičio |
| množina | |
| 1. | bili smo razdjevičili |
| 2. | bili ste razdjevičili |
| 3. | bili su razdjevičili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razdjeviči |
| množina | |
| 1. | razdjevičimo |
| 2. | razdjevičite |
| glagolski prilog prošli | |
| razdjevičivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razdjevičio, razdjevičila, razdjevičilo | |
| razdjevičili, razdjevičile, razdjevičila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razdjevičen, razdjevičena, razdjevičeno | |
| razdjevičeni, razdjevičene, razdjevičena | |
Definicija
knjiš. oduzeti djevičanstvo, deflorirati koga
