razbòljeti se
razbòljeti se svrš. 〈prez. ràzbolīm se, pril. pr. -ēvši se, prid. rad. razbòlio se〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
razboljeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | razbolim |
2. | razboliš |
3. | razboli |
množina | |
1. | razbolimo |
2. | razbolite |
3. | razbole |
futur | |
jednina | |
1. | razboljet ću |
2. | razboljet ćeš |
3. | razboljet će |
množina | |
1. | razboljet ćemo |
2. | razboljet ćete |
3. | razboljet će |
aorist | |
jednina | |
1. | razboljeh |
2. | razbolje |
3. | razbolje |
množina | |
1. | razboljesmo |
2. | razboljeste |
3. | razbolješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | razbolio sam |
2. | razbolio si |
3. | razbolio je |
množina | |
1. | razboljeli smo |
2. | razboljeli ste |
3. | razboljeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam razbolio |
2. | bio si razbolio |
3. | bio je razbolio |
množina | |
1. | bili smo razboljeli |
2. | bili ste razboljeli |
3. | bili su razboljeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | razboli |
množina | |
1. | razbolimo |
2. | razbolite |
glagolski prilog prošli | |
razboljevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
razbolio, razboljela, razboljelo | |
razboljeli, razboljele, razboljela |