ràzmetati se
ràzmetati se (, čime) nesvrš. 〈prez. ràzmećēm se, imp. razmèći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
razmetati | |
prezent | |
jednina | |
1. | razmećem |
2. | razmećeš |
3. | razmeće |
množina | |
1. | razmećemo |
2. | razmećete |
3. | razmeću |
futur | |
jednina | |
1. | razmetat ću |
2. | razmetat ćeš |
3. | razmetat će |
množina | |
1. | razmetat ćemo |
2. | razmetat ćete |
3. | razmetat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | razmetah |
2. | razmetaše |
3. | razmetaše |
množina | |
1. | razmetasmo |
2. | razmetaste |
3. | razmetahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | razmetao sam |
2. | razmetao si |
3. | razmetao je |
množina | |
1. | razmetali smo |
2. | razmetali ste |
3. | razmetali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam razmetao |
2. | bio si razmetao |
3. | bio je razmetao |
množina | |
1. | bili smo razmetali |
2. | bili ste razmetali |
3. | bili su razmetali |
imperativ | |
jednina | |
2. | razmeći |
množina | |
1. | razmećimo |
2. | razmećite |
glagolski prilog sadašnji | |
razmećući | |
glagolski pridjev aktivni | |
razmetao, razmetala, razmetalo | |
razmetali, razmetale, razmetala |