Hrvatski jezični portal

ràzvūći

ràzvūći (što, se) svrš. 〈prez. razvúčem (se), pril. pr. ràzvukāvši (se), imp. razvúci (se), aor. razvúkoh (se), (2. i 3. l. jd) rȁzvūče (se), prid. rad. ràzvūkao (se), prid. trp. razvùčen〉

Izvedeni oblici

Svršeni
infinitiv
razvući

prezent
jednina
1.	razvučem
2.	razvučeš
3.	razvuče
množina
1.	razvučemo
2.	razvučete
3.	razvuku

futur
jednina
1.	razvući ću
2.	razvući ćeš
3.	razvući će
množina
1.	razvući ćemo
2.	razvući ćete
3.	razvući će

aorist
jednina
1.	razvukoh
2.	razvuče
3.	razvuče
množina
1.	razvukosmo
2.	razvukoste
3.	razvukoše

perfekt
jednina
1.	razvukao sam
2.	razvukao si
3.	razvukao je
množina
1.	razvukli smo
2.	razvukli ste
3.	razvukli su

pluskvamperfekt
jednina
1.	bio sam razvukao
2.	bio si razvukao
3.	bio je razvukao
množina
1.	bili smo razvukli
2.	bili ste razvukli
3.	bili su razvukli

imperativ
jednina
2.	razvuci
množina
1.	razvucimo
2.	razvucite

glagolski prilog prošli
razvukavši

glagolski pridjev aktivni
razvukao, razvukla, razvuklo
razvukli, razvukle, razvukla

glagolski pridjev pasivni
razvučen, razvučena, razvučeno
razvučeni, razvučene, razvučena

Definicija

1.	istezanjem povećati dužinu čega, učiniti dužim [razvući oprugu, gumu]; rastegnuti
2.	povlačeći izvaditi dio do željene veličine [razvući stol za razvlačenje]
3.	pren. izlažući, pričajući produžiti trajanje čemu [razvući predavanje; razvući pregovore]; odužiti, protegnuti
4.	pren. razgrabiti, odvući, upropastiti [razvući imanje; razvući nasljedstvo]
5.	a. (se) istežući se postati duži, širi; rastegnuti se, raširiti se b. učiniti da što izgubi oblik, gustoću [razvući dijelove odjeće; razvući hlače na koljenima]; istegnuti