bijȇdnīk
bijȇdnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | bijednik |
| G | bijednika |
| D | bijedniku |
| A | bijednika |
| V | bijedniče |
| L | bijedniku |
| I | bijednikom |
| množina | |
| N | bijednici |
| G | bijednika |
| D | bijednicima |
| A | bijednike |
| V | bijednici |
| L | bijednicima |
| I | bijednicima |
Definicija
| 1. | onaj koji živi u bijedi |
| 2. | nesretnik dostojan sažaljenja; jadnik |
| 3. | onaj koji je mizerna karaktera, moralno nizak, nečastan; nitkov [Vi ste pravi bijednik!] |
Etimologija
✧ vidi bijéda
