rekapitulírati
rekapitulírati (što) dv. 〈prez. rekapitùlīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
rekapitulirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | rekapituliram |
2. | rekapituliraš |
3. | rekapitulira |
množina | |
1. | rekapituliramo |
2. | rekapitulirate |
3. | rekapituliraju |
futur | |
jednina | |
1. | rekapitulirat ću |
2. | rekapitulirat ćeš |
3. | rekapitulirat će |
množina | |
1. | rekapitulirat ćemo |
2. | rekapitulirat ćete |
3. | rekapitulirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | rekapitulirah |
2. | rekapituliraše |
3. | rekapituliraše |
množina | |
1. | rekapitulirasmo |
2. | rekapituliraste |
3. | rekapitulirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | rekapitulirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | rekapitulirao sam |
2. | rekapitulirao si |
3. | rekapitulirao je |
množina | |
1. | rekapitulirali smo |
2. | rekapitulirali ste |
3. | rekapitulirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam rekapitulirao |
2. | bio si rekapitulirao |
3. | bio je rekapitulirao |
množina | |
1. | bili smo rekapitulirali |
2. | bili ste rekapitulirali |
3. | bili su rekapitulirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | rekapituliraj |
množina | |
1. | rekapitulirajmo |
2. | rekapitulirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
rekapitulirajući | |
glagolski prilog prošli | |
rekapituliravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
rekapitulirao, rekapitulirala, rekapituliralo | |
rekapitulirali, rekapitulirale, rekapitulirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
rekapituliran, rekapitulirana, rekapitulirano | |
rekapitulirani, rekapitulirane, rekapitulirana |
1. | kratko, sažeto ponoviti/ponavljati, izložiti ili promisliti u sažetom obliku |
2. | admin. u posebnu knjigu unijeti/unositi glavne stavke nekog računa |