rèmeta
rèmeta m 〈N mn -e〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | remeta |
| G | remete |
| D | remeti |
| A | remetu |
| V | remeto |
| L | remeti |
| I | remetom |
| množina | |
| N | remete |
| G | remeta |
| D | remetama |
| A | remete |
| V | remete |
| L | remetama |
| I | remetama |
Definicija
arh.
| 1. | knjiš. pustinjak, isposnik, eremit |
| 2. | reg. zvonar |
Onomastika
♦ pr. (etnici i prema službi zvonara): Rèmeta (Petrinja, Ðakovo, Senj), Rèmetić (Hvar, Križevci, Dubrovnik, Pula), Rèmetin (Kaštela, sred. Dalmacija), Remétović (Ðurđevac)
◊ top. (naselja): Remetínec (Vrbovec, 57 stan.), Stẕmec Remetìnečkī (Novi Marof, 498 stan.)
◊ top. (naselja): Remetínec (Vrbovec, 57 stan.), Stẕmec Remetìnečkī (Novi Marof, 498 stan.)
Etimologija
✧ lat. eremita ← grč. erēmítēs: pustinjski
