respondírati
respondírati (čemu) dv. 〈prez. respòndīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| respondirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | respondiram |
| 2. | respondiraš |
| 3. | respondira |
| množina | |
| 1. | respondiramo |
| 2. | respondirate |
| 3. | respondiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | respondirat ću |
| 2. | respondirat ćeš |
| 3. | respondirat će |
| množina | |
| 1. | respondirat ćemo |
| 2. | respondirat ćete |
| 3. | respondirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | respondirah |
| 2. | respondiraše |
| 3. | respondiraše |
| množina | |
| 1. | respondirasmo |
| 2. | respondiraste |
| 3. | respondirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | respondirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | respondirao sam |
| 2. | respondirao si |
| 3. | respondirao je |
| množina | |
| 1. | respondirali smo |
| 2. | respondirali ste |
| 3. | respondirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam respondirao |
| 2. | bio si respondirao |
| 3. | bio je respondirao |
| množina | |
| 1. | bili smo respondirali |
| 2. | bili ste respondirali |
| 3. | bili su respondirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | respondiraj |
| množina | |
| 1. | respondirajmo |
| 2. | respondirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| respondirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| respondiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| respondirao, respondirala, respondiralo | |
| respondirali, respondirale, respondirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| respondiran, respondirana, respondirano | |
| respondirani, respondirane, respondirana | |
Definicija
pristajati dobro uza što, poklopiti/poklapati se s drugim, suglasiti/suglašavati se s kim; odgovarati, podudarati se, slagati se
Etimologija
✧ lat. respondere ≃ respondens: koji odgovara
