Hrvatski jezični portal

rešètati

rešètati nesvrš.prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
rešetati
 
prezent
jednina
1. rešetam
2. rešetaš
3. rešeta
množina
1. rešetamo
2. rešetate
3. rešetaju
 
futur
jednina
1. rešetat ću
2. rešetat ćeš
3. rešetat će
množina
1. rešetat ćemo
2. rešetat ćete
3. rešetat će
 
imperfekt
jednina
1. rešetah
2. rešetaše
3. rešetaše
množina
1. rešetasmo
2. rešetaste
3. rešetahu
 
perfekt
jednina
1. rešetao sam
2. rešetao si
3. rešetao je
množina
1. rešetali smo
2. rešetali ste
3. rešetali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam rešetao
2. bio si rešetao
3. bio je rešetao
množina
1. bili smo rešetali
2. bili ste rešetali
3. bili su rešetali
 
imperativ
jednina
2. rešetaj
množina
1. rešetajmo
2. rešetajte
 
glagolski prilog sadašnji
rešetajući
 
glagolski pridjev aktivni
rešetao, rešetala, rešetalo
rešetali, rešetale, rešetala
 
glagolski pridjev pasivni
rešetan, rešetana, rešetano
rešetani, rešetane, rešetana
Definicija
1. (što) odjeljivati od trunja propuštanjem kroz rešeto; prosijavati (brašno i sl.)
2. (koga) pren. podrobno i svestrano ispitivati (o ispitu)
3. žarg. zasipati oružanom vatrom; probijati, bušiti mecima