rešètati
rešètati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
rešetati | |
prezent | |
jednina | |
1. | rešetam |
2. | rešetaš |
3. | rešeta |
množina | |
1. | rešetamo |
2. | rešetate |
3. | rešetaju |
futur | |
jednina | |
1. | rešetat ću |
2. | rešetat ćeš |
3. | rešetat će |
množina | |
1. | rešetat ćemo |
2. | rešetat ćete |
3. | rešetat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | rešetah |
2. | rešetaše |
3. | rešetaše |
množina | |
1. | rešetasmo |
2. | rešetaste |
3. | rešetahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | rešetao sam |
2. | rešetao si |
3. | rešetao je |
množina | |
1. | rešetali smo |
2. | rešetali ste |
3. | rešetali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam rešetao |
2. | bio si rešetao |
3. | bio je rešetao |
množina | |
1. | bili smo rešetali |
2. | bili ste rešetali |
3. | bili su rešetali |
imperativ | |
jednina | |
2. | rešetaj |
množina | |
1. | rešetajmo |
2. | rešetajte |
glagolski prilog sadašnji | |
rešetajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
rešetao, rešetala, rešetalo | |
rešetali, rešetale, rešetala | |
glagolski pridjev pasivni | |
rešetan, rešetana, rešetano | |
rešetani, rešetane, rešetana |
1. | (što) odjeljivati od trunja propuštanjem kroz rešeto; prosijavati (brašno i sl.) |
2. | (koga) pren. podrobno i svestrano ispitivati (o ispitu) |
3. | žarg. zasipati oružanom vatrom; probijati, bušiti mecima |