rezultírati
rezultírati (čime) dv. 〈prez. rezùltīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| rezultirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | rezultiram |
| 2. | rezultiraš |
| 3. | rezultira |
| množina | |
| 1. | rezultiramo |
| 2. | rezultirate |
| 3. | rezultiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | rezultirat ću |
| 2. | rezultirat ćeš |
| 3. | rezultirat će |
| množina | |
| 1. | rezultirat ćemo |
| 2. | rezultirat ćete |
| 3. | rezultirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | rezultirah |
| 2. | rezultiraše |
| 3. | rezultiraše |
| množina | |
| 1. | rezultirasmo |
| 2. | rezultiraste |
| 3. | rezultirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | rezultirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | rezultirao sam |
| 2. | rezultirao si |
| 3. | rezultirao je |
| množina | |
| 1. | rezultirali smo |
| 2. | rezultirali ste |
| 3. | rezultirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam rezultirao |
| 2. | bio si rezultirao |
| 3. | bio je rezultirao |
| množina | |
| 1. | bili smo rezultirali |
| 2. | bili ste rezultirali |
| 3. | bili su rezultirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | rezultiraj |
| množina | |
| 1. | rezultirajmo |
| 2. | rezultirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| rezultirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| rezultiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| rezultirao, rezultirala, rezultiralo | |
| rezultirali, rezultirale, rezultirala | |
Definicija
| 1. | dati/davati kao rezultat, imati za posljedicu, biti/bivati posljedica čega; proizići [nesporazum će rezultirati sukobima] |
| 2. | svršiti/svršavati, skončati/skončavati na određeni način |
Etimologija
✧ vidi rezùltāt
