rèzīl
rèzīl prid. 〈indekl.〉
Definicija
reg. koji je izvrgnut ruglu, javnoj osudi; obrukan, blamiran, osramoćen [biti rezil osramotiti se; učiniti rezil osramotiti (koga)]
Etimologija
✧ tur. ← arap. räḍil
