rȉgor
rȉgor m
Definicija
knjiš.
| 1. | ukočenost (u ponašanju, u tvrdoći predmeta), rigiditet |
| 2. | strogost |
Sintagma
∆ rigor mortis (izg. rigor mȍrtis) mrtvačka ukočenost
Etimologija
✧ lat. rigor: oporost, krutost, strogost ≃ rigidus: ukočen ← rigēre: ukočiti se, skrutiti se
