ríknuti
ríknuti () svrš. 〈prez. rȋknēm, pril. pr. -ūvši, imp. ríkni〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| riknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | riknem |
| 2. | rikneš |
| 3. | rikne |
| množina | |
| 1. | riknemo |
| 2. | riknete |
| 3. | riknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | riknut ću |
| 2. | riknut ćeš |
| 3. | riknut će |
| množina | |
| 1. | riknut ćemo |
| 2. | riknut ćete |
| 3. | riknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | riknuh |
| 2. | riknu |
| 3. | riknu |
| množina | |
| 1. | riknusmo |
| 2. | riknuste |
| 3. | riknuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | riknuo sam |
| 2. | riknuo si |
| 3. | riknuo je |
| množina | |
| 1. | riknuli smo |
| 2. | riknuli ste |
| 3. | riknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam riknuo |
| 2. | bio si riknuo |
| 3. | bio je riknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo riknuli |
| 2. | bili ste riknuli |
| 3. | bili su riknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | rikni |
| množina | |
| 1. | riknimo |
| 2. | riknite |
| glagolski prilog prošli | |
| riknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| riknuo, riknula, riknulo | |
| riknuli, riknule, riknula | |
Definicija
| 1. | oglasiti se rikom |
| 2. | žarg. a. umrijeti b. propasti kao onaj koji je želio pobijediti ili uspjeti, izgubiti izbore, ne ostvariti svoje želje i namjere, propasti kao kandidat ili konkurent |
Etimologija
✧ vidi rȉka
