rúžiti
rúžiti (, koga, se) nesvrš. 〈prez. rẉžīm (se), pril. sad. rúžēći (se), gl. im. rúžēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ružiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ružim |
| 2. | ružiš |
| 3. | ruži |
| množina | |
| 1. | ružimo |
| 2. | ružite |
| 3. | ruže |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ružit ću |
| 2. | ružit ćeš |
| 3. | ružit će |
| množina | |
| 1. | ružit ćemo |
| 2. | ružit ćete |
| 3. | ružit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ružah |
| 2. | ružaše |
| 3. | ružaše |
| množina | |
| 1. | ružasmo |
| 2. | ružaste |
| 3. | ružahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ružio sam |
| 2. | ružio si |
| 3. | ružio je |
| množina | |
| 1. | ružili smo |
| 2. | ružili ste |
| 3. | ružili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ružio |
| 2. | bio si ružio |
| 3. | bio je ružio |
| množina | |
| 1. | bili smo ružili |
| 2. | bili ste ružili |
| 3. | bili su ružili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ruži |
| množina | |
| 1. | ružimo |
| 2. | ružite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ružeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ružio, ružila, ružilo | |
| ružili, ružile, ružila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ružen, ružena, ruženo | |
| ruženi, ružene, ružena | |
Definicija
| 1. | grditi, psovati, vrijeđati |
| 2. | () reg. bučati, proizvoditi buku, glasno se čuti od udaraca željeza o željezo, tvrdih predmeta, kola po grbavoj površini itd., štropotati |
| 3. | žarg. provesti noć ili večer u društvu uz piće, usp. zaružiti |
Etimologija
✧ ekspr.
