romìnjati
romìnjati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
rominjati | |
prezent | |
jednina | |
1. | rominjam |
2. | rominjaš |
3. | rominja |
množina | |
1. | rominjamo |
2. | rominjate |
3. | rominjaju |
futur | |
jednina | |
1. | rominjat ću |
2. | rominjat ćeš |
3. | rominjat će |
množina | |
1. | rominjat ćemo |
2. | rominjat ćete |
3. | rominjat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | rominjah |
2. | rominjaše |
3. | rominjaše |
množina | |
1. | rominjasmo |
2. | rominjaste |
3. | rominjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | rominjao sam |
2. | rominjao si |
3. | rominjao je |
množina | |
1. | rominjali smo |
2. | rominjali ste |
3. | rominjali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam rominjao |
2. | bio si rominjao |
3. | bio je rominjao |
množina | |
1. | bili smo rominjali |
2. | bili ste rominjali |
3. | bili su rominjali |
imperativ | |
jednina | |
2. | rominjaj |
množina | |
1. | rominjajmo |
2. | rominjajte |
glagolski prilog sadašnji | |
rominjajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
rominjao, rominjala, rominjalo | |
rominjali, rominjale, rominjala |