rȕkohvāt
rȕkohvāt m
jednina | |
---|---|
N | rukohvat |
G | rukohvata |
D | rukohvatu |
A | rukohvat |
V | rukohvate |
L | rukohvatu |
I | rukohvatom |
množina | |
N | rukohvati |
G | rukohvata |
D | rukohvatima |
A | rukohvate |
V | rukohvati |
L | rukohvatima |
I | rukohvatima |
1. | dio ograde stubišta i sl. koji služi za pridržavanje; gelender, pašaman, priručje |
2. | dio koji se hvata rukom, koji je rađen prema šaci (dio kundaka puške ili kundak pištolja); hvatište (1) |
3. | zast. (pov. služb. vojn. do 1918) pravilan ili propisan zahvat potreban da se što stavi u pokret, da počne funkcionirati i sl., naučena radnja [vojnici su na šumskim radovima zaboravili rukohvate naučene tijekom izobrazbe] |