Hrvatski jezični portal

rȕkohvāt

rȕkohvāt m

Izvedeni oblici
jednina
N rukohvat
G rukohvata
D rukohvatu
A rukohvat
V rukohvate
L rukohvatu
I rukohvatom
množina
N rukohvati
G rukohvata
D rukohvatima
A rukohvate
V rukohvati
L rukohvatima
I rukohvatima
Definicija
1. dio ograde stubišta i sl. koji služi za pridržavanje; gelender, pašaman, priručje
2. dio koji se hvata rukom, koji je rađen prema šaci (dio kundaka puške ili kundak pištolja); hvatište (1)
3. zast. (pov. služb. vojn. do 1918) pravilan ili propisan zahvat potreban da se što stavi u pokret, da počne funkcionirati i sl., naučena radnja [vojnici su na šumskim radovima zaboravili rukohvate naučene tijekom izobrazbe]
Etimologija
v. ruka + v. hvatati