rúdo
rúdo sr (rúda2 ž)
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | ruda |
| G | rude |
| D | rudi |
| A | rudu |
| V | rudo |
| L | rudi |
| I | rudom |
| množina | |
| N | rude |
| G | ruda |
| D | rudama |
| A | rude |
| V | rude |
| L | rudama |
| I | rudama |
| jednina | |
| N | rudo |
| G | ruda |
| D | rudu |
| A | rudo |
| V | rudo |
| L | rudu |
| I | rudom |
| množina | |
| N | ruda |
| G | ruda |
| D | rudima |
| A | ruda |
| V | ruda |
| L | rudima |
| I | rudima |
Definicija
drveni komad, poluga uglavljena u prednji trap zaprežnih kola uz koju se uprežu konji ili volovi i s pomoću koje se upravlja kretanjem zaprežnih kola
Frazeologija
⃟ leći na rudo prilagoditi se prilikama, pokoriti se vlasti, ne opirati se moćnima;
trčati pred rudo pejor. nepotrebno, žureći se, uplesti se u nešto i navući sebi neprilike;
udarilo rudo u brijeg došlo je do neprilika
trčati pred rudo pejor. nepotrebno, žureći se, uplesti se u nešto i navući sebi neprilike;
udarilo rudo u brijeg došlo je do neprilika
Etimologija
✧ ≃ slov. rudo ukr. rudo
