rudáriti
rudáriti () nesvrš. 〈prez. rùdārīm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| rudariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | rudarim |
| 2. | rudariš |
| 3. | rudari |
| množina | |
| 1. | rudarimo |
| 2. | rudarite |
| 3. | rudare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | rudarit ću |
| 2. | rudarit ćeš |
| 3. | rudarit će |
| množina | |
| 1. | rudarit ćemo |
| 2. | rudarit ćete |
| 3. | rudarit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | rudarah |
| 2. | rudaraše |
| 3. | rudaraše |
| množina | |
| 1. | rudarasmo |
| 2. | rudaraste |
| 3. | rudarahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | rudario sam |
| 2. | rudario si |
| 3. | rudario je |
| množina | |
| 1. | rudarili smo |
| 2. | rudarili ste |
| 3. | rudarili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam rudario |
| 2. | bio si rudario |
| 3. | bio je rudario |
| množina | |
| 1. | bili smo rudarili |
| 2. | bili ste rudarili |
| 3. | bili su rudarili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | rudari |
| množina | |
| 1. | rudarimo |
| 2. | rudarite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| rudareći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| rudario, rudarila, rudarilo | |
| rudarili, rudarile, rudarila | |
Definicija
raditi u rudniku, biti rudar
Etimologija
✧ vidi rúda1
