rùšilac
rùšilac (rùšitelj) m 〈G -ioca, N mn -ioci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | rušilac |
| G | rušioca |
| D | rušiocu |
| A | rušioca |
| V | rušioče |
| L | rušiocu |
| I | rušiocem |
| množina | |
| N | rušioci |
| G | rušilaca |
| D | rušiocima |
| A | rušioce |
| V | rušioci |
| L | rušiocima |
| I | rušiocima |
| jednina | |
| N | rušitelj |
| G | rušitelja |
| D | rušitelju |
| A | rušitelja |
| V | rušitelju |
| L | rušitelju |
| I | rušiteljem |
| množina | |
| N | rušitelji |
| G | rušitelja |
| D | rušiteljima |
| A | rušitelje |
| V | rušitelji |
| L | rušiteljima |
| I | rušiteljima |
Definicija
onaj koji ruši
Etimologija
✧ vidi rȕšiti
