Hrvatski jezični portal

sàtīr

sàtīr m 〈G satíra〉

Izvedeni oblici
jednina
N satir
G satira
D satiru
A satira
V satiru
L satiru
I satirom
množina
N satiri
G satira
D satirima
A satire
V satiri
L satirima
I satirima
Definicija
1. (mn) mit. starogrčki demoni šuma i planina, prikazivani s jarčjim nogama, repom, bradom i rogovima, vijencem od bršljana na glavi, obično sa sviralom; obijesni, veseli, razuzdani, lijenčine i bludnici koji su lovili nimfe; najviše slijedili boga Bakha (Dioniza) i sudjelovali u orgijastičkim obredima, bakanalijama; u srednjem vijeku i renesansi bili su alegorija zla i bluda; rjeđe duhovi plodnosti
2. pren. onaj koji neumjereno izražava putene strasti; pohotljivac
Etimologija
grč. Sátyros