sàtīr
sàtīr m 〈G satíra〉
jednina | |
---|---|
N | satir |
G | satira |
D | satiru |
A | satira |
V | satiru |
L | satiru |
I | satirom |
množina | |
N | satiri |
G | satira |
D | satirima |
A | satire |
V | satiri |
L | satirima |
I | satirima |
1. | (mn) mit. starogrčki demoni šuma i planina, prikazivani s jarčjim nogama, repom, bradom i rogovima, vijencem od bršljana na glavi, obično sa sviralom; obijesni, veseli, razuzdani, lijenčine i bludnici koji su lovili nimfe; najviše slijedili boga Bakha (Dioniza) i sudjelovali u orgijastičkim obredima, bakanalijama; u srednjem vijeku i renesansi bili su alegorija zla i bluda; rjeđe duhovi plodnosti |
2. | pren. onaj koji neumjereno izražava putene strasti; pohotljivac |