sástojati se
sástojati se nesvrš. 〈prez. sástojīm se, pril. sad. -jēći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
sastojati | |
prezent | |
jednina | |
1. | sastojim |
2. | sastojiš |
3. | sastoji |
množina | |
1. | sastojimo |
2. | sastojite |
3. | sastoje |
futur | |
jednina | |
1. | sastojat ću |
2. | sastojat ćeš |
3. | sastojat će |
množina | |
1. | sastojat ćemo |
2. | sastojat ćete |
3. | sastojat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | sastojah |
2. | sastojaše |
3. | sastojaše |
množina | |
1. | sastojasmo |
2. | sastojaste |
3. | sastojahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | sastojao sam |
2. | sastojao si |
3. | sastojao je |
množina | |
1. | sastojali smo |
2. | sastojali ste |
3. | sastojali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sastojao |
2. | bio si sastojao |
3. | bio je sastojao |
množina | |
1. | bili smo sastojali |
2. | bili ste sastojali |
3. | bili su sastojali |
imperativ | |
jednina | |
2. | sastoj |
množina | |
1. | sastojmo |
2. | sastojte |
glagolski prilog sadašnji | |
sastojeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
sastojao, sastojala, sastojalo | |
sastojali, sastojale, sastojala |