sakralizírati
sakralizírati (koga, što) dv. 〈prez. sakralìzīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
sakralizirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | sakraliziram |
2. | sakraliziraš |
3. | sakralizira |
množina | |
1. | sakraliziramo |
2. | sakralizirate |
3. | sakraliziraju |
futur | |
jednina | |
1. | sakralizirat ću |
2. | sakralizirat ćeš |
3. | sakralizirat će |
množina | |
1. | sakralizirat ćemo |
2. | sakralizirat ćete |
3. | sakralizirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | sakralizirah |
2. | sakraliziraše |
3. | sakraliziraše |
množina | |
1. | sakralizirasmo |
2. | sakraliziraste |
3. | sakralizirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | sakralizirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | sakralizirao sam |
2. | sakralizirao si |
3. | sakralizirao je |
množina | |
1. | sakralizirali smo |
2. | sakralizirali ste |
3. | sakralizirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sakralizirao |
2. | bio si sakralizirao |
3. | bio je sakralizirao |
množina | |
1. | bili smo sakralizirali |
2. | bili ste sakralizirali |
3. | bili su sakralizirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | sakraliziraj |
množina | |
1. | sakralizirajmo |
2. | sakralizirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
sakralizirajući | |
glagolski prilog prošli | |
sakraliziravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
sakralizirao, sakralizirala, sakraliziralo | |
sakralizirali, sakralizirale, sakralizirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
sakraliziran, sakralizirana, sakralizirano | |
sakralizirani, sakralizirane, sakralizirana |