sàgnjiti
sàgnjiti () svrš. 〈prez. sȁgnjijēm, pril. pr. -īvši, prid. rad. sȁgnjio〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sagnjiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sagnjijem |
| 2. | sagnjiješ |
| 3. | sagnjije |
| množina | |
| 1. | sagnjijemo |
| 2. | sagnjijete |
| 3. | sagnjiju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sagnjit ću |
| 2. | sagnjit ćeš |
| 3. | sagnjit će |
| množina | |
| 1. | sagnjit ćemo |
| 2. | sagnjit ćete |
| 3. | sagnjit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | sagnjih |
| 2. | sagnji |
| 3. | sagnji |
| množina | |
| 1. | sagnjismo |
| 2. | sagnjiste |
| 3. | sagnjiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sagnjio sam |
| 2. | sagnjio si |
| 3. | sagnjio je |
| množina | |
| 1. | sagnjili smo |
| 2. | sagnjili ste |
| 3. | sagnjili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sagnjio |
| 2. | bio si sagnjio |
| 3. | bio je sagnjio |
| množina | |
| 1. | bili smo sagnjili |
| 2. | bili ste sagnjili |
| 3. | bili su sagnjili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sagnjij |
| množina | |
| 1. | sagnjijmo |
| 2. | sagnjijte |
| glagolski prilog prošli | |
| sagnjivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sagnjio, sagnjila, sagnjilo | |
| sagnjili, sagnjile, sagnjila | |
Definicija
postati gnjio, truo, propasti u procesu truljenja; istrunuti
Etimologija
✧ s (a)- + v. gnjiti
