Hrvatski jezični portal

samòća

samòća ž

Izvedeni oblici
jednina
N samoća
G samoće
D samoći
A samoću
V samoćo
L samoći
I samoćom
množina
N samoće
G samoća
D samoćama
A samoće
V samoće
L samoćama
I samoćama
Definicija
stanje onoga tko trpi što je sam; usamljenost, osama [muči me samoća; ne podnosim samoću]
Etimologija
✧ vidi sȃm