Hrvatski jezični portal

sȁmožīv

sȁmožīv prid.odr. -ī〉

Izvedeni oblici
Pozitiv - neodr.
 
muški rod
jednina
N samoživ
G samoživa
D samoživu
A samoživa / samoživ
V samoživi
L samoživu
I samoživim
množina
N samoživi
G samoživih
D samoživim / samoživima
A samožive
V samoživi
L samoživim / samoživima
I samoživim / samoživima
 
srednji rod
jednina
N samoživo
G samoživa
D samoživu
A samoživo
V samoživo
L samoživu
I samoživim
množina
N samoživa
G samoživih
D samoživim / samoživima
A samoživa
V samoživa
L samoživim / samoživima
I samoživim / samoživima
 
ženski rod
jednina
N samoživa
G samožive
D samoživoj
A samoživu
V samoživa
L samoživoj
I samoživom
množina
N samožive
G samoživih
D samoživim / samoživima
A samožive
V samožive
L samoživim / samoživima
I samoživim / samoživima
 
Pozitiv - odr.
 
muški rod
jednina
N samoživi
G samoživog / samoživoga
D samoživom / samoživome / samoživomu
A samoživog / samoživi
V samoživi
L samoživom / samoživome / samoživomu
I samoživim
množina
N samoživi
G samoživih
D samoživim / samoživima
A samožive
V samoživi
L samoživim / samoživima
I samoživim / samoživima
 
srednji rod
jednina
N samoživo
G samoživog / samoživoga
D samoživom / samoživome / samoživomu
A samoživo
V samoživo
L samoživom / samoživome / samoživomu
I samoživim
množina
N samoživa
G samoživih
D samoživim / samoživima
A samoživa
V samoživa
L samoživim / samoživima
I samoživim / samoživima
 
ženski rod
jednina
N samoživa
G samožive
D samoživoj
A samoživu
V samoživa
L samoživoj
I samoživom
množina
N samožive
G samoživih
D samoživim / samoživima
A samožive
V samožive
L samoživim / samoživima
I samoživim / samoživima
 
Komparativ
muški rod
jednina
N samoživiji
G samoživijeg / samoživijega
D samoživijem / samoživijemu
A samoživijeg / samoživijega
V samoživiji
L samoživijem / samoživijemu
I samoživijim
množina
N samoživiji
G samoživijih
D samoživijim / samoživijima
A samoživije
V samoživiji
L samoživijim / samoživijima
I samoživijim / samoživijima
 
srednji rod
jednina
N samoživije
G samoživijeg / samoživijega
D samoživijem / samoživijemu
A samoživije
V samoživije
L samoživijem / samoživijemu
I samoživijim
množina
N samoživija
G samoživijih
D samoživijim / samoživijima
A samoživija
V samoživija
L samoživijim / samoživijima
I samoživijim / samoživijima
 
ženski rod
jednina
N samoživija
G samoživije
D samoživijoj
A samoživiju
V samoživija
L samoživijoj
I samoživijom
množina
N samoživija
G samoživijih
D samoživijim / samoživijima
A samoživije
V samoživije
L samoživijim / samoživijima
I samoživijim / samoživijima
 
Superlativ
muški rod
jednina
N najsamoživiji
G najsamoživijeg / najsamoživijega
D najsamoživijem / najsamoživijemu
A najsamoživijeg / najsamoživijega
V najsamoživiji
L najsamoživijem / najsamoživijemu
I najsamoživijim
množina
N najsamoživiji
G najsamoživijih
D najsamoživijim / najsamoživijima
A najsamoživije
V najsamoživiji
L najsamoživijim / najsamoživijima
I najsamoživijim / najsamoživijima
 
srednji rod
jednina
N najsamoživije
G najsamoživijeg / najsamoživijega
D najsamoživijem / najsamoživijemu
A najsamoživije
V najsamoživije
L najsamoživijem / najsamoživijemu
I najsamoživijim
množina
N najsamoživija
G najsamoživijih
D najsamoživijim / najsamoživijima
A najsamoživija
V najsamoživija
L najsamoživijim / najsamoživijima
I najsamoživijim / najsamoživijima
 
ženski rod
jednina
N najsamoživija
G najsamoživije
D najsamoživijoj
A najsamoživiju
V najsamoživija
L najsamoživijoj
I najsamoživijom
množina
N najsamoživija
G najsamoživijih
D najsamoživijim / najsamoživijima
A najsamoživije
V najsamoživije
L najsamoživijim / najsamoživijima
I najsamoživijim / najsamoživijima
Definicija
koji živi samo za sebe i misli samo na sebe, koji nema osjećaja za druge, koji nema potrebe za drugima; egoističan, sebeljubiv, opr. društven
Etimologija
✧ samo- + v. žȋv