Hrvatski jezični portal

biòtīn

biòtīn m 〈G biotína〉

Definicija
C10H16N2O3S, vitamin B-grupe, prisutan u kvascu, žumanjku jajeta, jetri, prima se putem hrane, a sintetizira ga i normalna crijevna flora, u čovječjem organizmu deponira se u jetri
Etimologija
njem. Biotin ≃ grč. biotḗ: život