sàpletati
sàpletati (koga, se) nesvrš. 〈prez. -ćēm, pril. sad. -ćūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
sapletati | |
prezent | |
jednina | |
1. | saplećem |
2. | saplećeš |
3. | sapleće |
množina | |
1. | saplećemo |
2. | saplećete |
3. | sapleću |
futur | |
jednina | |
1. | sapletat ću |
2. | sapletat ćeš |
3. | sapletat će |
množina | |
1. | sapletat ćemo |
2. | sapletat ćete |
3. | sapletat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | sapletah |
2. | sapletaše |
3. | sapletaše |
množina | |
1. | sapletasmo |
2. | sapletaste |
3. | sapletahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | sapletao sam |
2. | sapletao si |
3. | sapletao je |
množina | |
1. | sapletali smo |
2. | sapletali ste |
3. | sapletali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sapletao |
2. | bio si sapletao |
3. | bio je sapletao |
množina | |
1. | bili smo sapletali |
2. | bili ste sapletali |
3. | bili su sapletali |
imperativ | |
jednina | |
2. | sapleći |
množina | |
1. | saplećimo |
2. | saplećite |
glagolski prilog sadašnji | |
saplećući | |
glagolski pridjev aktivni | |
sapletao, sapletala, sapletalo | |
sapletali, sapletale, sapletala | |
glagolski pridjev pasivni | |
sapletan, sapletana, sapletano | |
sapletani, sapletane, sapletana |