sȃnjkati
sȃnjkati (se, koga) nesvrš. 〈prez. -ām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
sanjkati | |
prezent | |
jednina | |
1. | sanjkam |
2. | sanjkaš |
3. | sanjka |
množina | |
1. | sanjkamo |
2. | sanjkate |
3. | sanjkaju |
futur | |
jednina | |
1. | sanjkat ću |
2. | sanjkat ćeš |
3. | sanjkat će |
množina | |
1. | sanjkat ćemo |
2. | sanjkat ćete |
3. | sanjkat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | sanjkah |
2. | sanjkaše |
3. | sanjkaše |
množina | |
1. | sanjkasmo |
2. | sanjkaste |
3. | sanjkahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | sanjkao sam |
2. | sanjkao si |
3. | sanjkao je |
množina | |
1. | sanjkali smo |
2. | sanjkali ste |
3. | sanjkali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sanjkao |
2. | bio si sanjkao |
3. | bio je sanjkao |
množina | |
1. | bili smo sanjkali |
2. | bili ste sanjkali |
3. | bili su sanjkali |
imperativ | |
jednina | |
2. | sanjkaj |
množina | |
1. | sanjkajmo |
2. | sanjkajte |
glagolski prilog sadašnji | |
sanjkajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
sanjkao, sanjkala, sanjkalo | |
sanjkali, sanjkale, sanjkala |
1. | (se) spuštati se sanjkama |
2. | (koga) pren. razg. povlačiti koga, odugovlačiti (s odgovorom, rješenjem) |