sangvìnik
sangvìnik m 〈V -iče, N mn -ici〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | sangvinik |
| G | sangvinika |
| D | sangviniku |
| A | sangvinika |
| V | sangviniče |
| L | sangviniku |
| I | sangvinikom |
| množina | |
| N | sangvinici |
| G | sangvinika |
| D | sangvinicima |
| A | sangvinike |
| V | sangvinici |
| L | sangvinicima |
| I | sangvinicima |
Definicija
onaj koji je vatrena temperamenta, lako razdražljive, emocionalne i žestoke ćudi
Etimologija
✧ njem. Sanguiniker ← lat. sanguineus: krvav, pun krvi (zbog srednjovjekovnoga shvaćanja takve veze krvi i temperamenta)
