servìtūt
servìtūt m 〈G servitúta〉
Definicija
pravn. pov. stvarno pravo koje svom titularu daje ovlaštenje da se tuđom stvari u određenom opsegu služi; služnost [servitut zemljišni; servitut osobni]
Sintagma
∆ međudržavni servitut pravo povlaštene države prema drugoj, obveznoj, koje postoji samo za određeni dio područja obvezane države
Etimologija
✧ srlat. servitus: služnost ← lat. servitus: ropstvo ← servus: rob
