servírati
servírati dv. 〈prez. sèrvīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| servirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | serviram |
| 2. | serviraš |
| 3. | servira |
| množina | |
| 1. | serviramo |
| 2. | servirate |
| 3. | serviraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | servirat ću |
| 2. | servirat ćeš |
| 3. | servirat će |
| množina | |
| 1. | servirat ćemo |
| 2. | servirat ćete |
| 3. | servirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | servirah |
| 2. | serviraše |
| 3. | serviraše |
| množina | |
| 1. | servirasmo |
| 2. | serviraste |
| 3. | servirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | servirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | servirao sam |
| 2. | servirao si |
| 3. | servirao je |
| množina | |
| 1. | servirali smo |
| 2. | servirali ste |
| 3. | servirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam servirao |
| 2. | bio si servirao |
| 3. | bio je servirao |
| množina | |
| 1. | bili smo servirali |
| 2. | bili ste servirali |
| 3. | bili su servirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | serviraj |
| množina | |
| 1. | servirajmo |
| 2. | servirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| servirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| serviravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| servirao, servirala, serviralo | |
| servirali, servirale, servirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| serviran, servirana, servirano | |
| servirani, servirane, servirana | |
Definicija
| 1. | (što) prostrijeti/prostirati stol, (po)služiti jelom |
| 2. | () sport izvesti/izvoditi početni udarac kojim se lopta ubacuje u igru (u tenisu, odbojci i sl.) |
| 3. | (komu što) razg. podmetnuti/podmetati [servirati laži; servirati izgovor] |
Etimologija
✧ njem. servieren ← fr. servir: služiti ← lat. servire: robovati
