sažalijévati
sažalijévati (koga, se) nesvrš. 〈prez. sažàlijēvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sažalijevati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sažalijevam |
| 2. | sažalijevaš |
| 3. | sažalijeva |
| množina | |
| 1. | sažalijevamo |
| 2. | sažalijevate |
| 3. | sažalijevaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sažalijevat ću |
| 2. | sažalijevat ćeš |
| 3. | sažalijevat će |
| množina | |
| 1. | sažalijevat ćemo |
| 2. | sažalijevat ćete |
| 3. | sažalijevat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sažalijevah |
| 2. | sažalijevaše |
| 3. | sažalijevaše |
| množina | |
| 1. | sažalijevasmo |
| 2. | sažalijevaste |
| 3. | sažalijevahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sažalijevao sam |
| 2. | sažalijevao si |
| 3. | sažalijevao je |
| množina | |
| 1. | sažalijevali smo |
| 2. | sažalijevali ste |
| 3. | sažalijevali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sažalijevao |
| 2. | bio si sažalijevao |
| 3. | bio je sažalijevao |
| množina | |
| 1. | bili smo sažalijevali |
| 2. | bili ste sažalijevali |
| 3. | bili su sažalijevali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sažalijevaj |
| množina | |
| 1. | sažalijevajmo |
| 2. | sažalijevajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sažalijevajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sažalijevao, sažalijevala, sažalijevalo | |
| sažalijevali, sažalijevale, sažalijevala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sažalijevan, sažalijevana, sažalijevano | |
| sažalijevani, sažalijevane, sažalijevana | |
Etimologija
✧ vidi sàžaliti se
