sàzreti
sàzreti () svrš. 〈prez. sàzrīm/sȁzrēm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. sàzrio/sàzreo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
sazreti | |
prezent | |
jednina | |
1. | sazrem / sazrim |
2. | sazreš / sazriš |
3. | sazre / sazri |
množina | |
1. | sazremo / sazrimo |
2. | sazrete / sazrite |
3. | sazru / sazru |
futur | |
jednina | |
1. | sazret ću |
2. | sazret ćeš |
3. | sazret će |
množina | |
1. | sazret ćemo |
2. | sazret ćete |
3. | sazret će |
aorist | |
jednina | |
1. | sazreh |
2. | sazre |
3. | sazre |
množina | |
1. | sazresmo |
2. | sazreste |
3. | sazreše |
perfekt | |
jednina | |
1. | sazreo / sazrio sam |
2. | sazreo / sazrio si |
3. | sazreo / sazrio je |
množina | |
1. | sazreli smo |
2. | sazreli ste |
3. | sazreli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sazreo / sazrio |
2. | bio si sazreo / sazrio |
3. | bio je sazreo / sazrio |
množina | |
1. | bili smo sazreli |
2. | bili ste sazreli |
3. | bili su sazreli |
imperativ | |
jednina | |
2. | sazri |
množina | |
1. | sazrimo |
2. | sazrite |
glagolski prilog prošli | |
sazrevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
sazreo / sazrio, sazrela, sazrelo | |
sazreli, sazrele, sazrela |
1. | postati zreo; dozreti, sazoriti |
2. | pren. postići određeni stupanj razvitka |