sèdlati
sèdlati (koga, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sedlati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sedlam |
| 2. | sedlaš |
| 3. | sedla |
| množina | |
| 1. | sedlamo |
| 2. | sedlate |
| 3. | sedlaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sedlat ću |
| 2. | sedlat ćeš |
| 3. | sedlat će |
| množina | |
| 1. | sedlat ćemo |
| 2. | sedlat ćete |
| 3. | sedlat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sedlah |
| 2. | sedlaše |
| 3. | sedlaše |
| množina | |
| 1. | sedlasmo |
| 2. | sedlaste |
| 3. | sedlahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sedlao sam |
| 2. | sedlao si |
| 3. | sedlao je |
| množina | |
| 1. | sedlali smo |
| 2. | sedlali ste |
| 3. | sedlali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sedlao |
| 2. | bio si sedlao |
| 3. | bio je sedlao |
| množina | |
| 1. | bili smo sedlali |
| 2. | bili ste sedlali |
| 3. | bili su sedlali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sedlaj |
| množina | |
| 1. | sedlajmo |
| 2. | sedlajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sedlajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sedlao, sedlala, sedlalo | |
| sedlali, sedlale, sedlala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sedlan, sedlana, sedlano | |
| sedlani, sedlane, sedlana | |
Definicija
postavljati, pričvršćivati sedlo na životinju
Frazeologija
⃟ ne da se (ni vilama) sedlati posl. tvrdoglav je, ne da se urazumiti (o osobi)
Etimologija
✧ vidi sèdlo
