proljepšávati se
proljepšávati se nesvrš. 〈prez. proljèpšāvām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| proljepšavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | proljepšavam |
| 2. | proljepšavaš |
| 3. | proljepšava |
| množina | |
| 1. | proljepšavamo |
| 2. | proljepšavate |
| 3. | proljepšavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | proljepšavat ću |
| 2. | proljepšavat ćeš |
| 3. | proljepšavat će |
| množina | |
| 1. | proljepšavat ćemo |
| 2. | proljepšavat ćete |
| 3. | proljepšavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | proljepšavah |
| 2. | proljepšavaše |
| 3. | proljepšavaše |
| množina | |
| 1. | proljepšavasmo |
| 2. | proljepšavaste |
| 3. | proljepšavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | proljepšavao sam |
| 2. | proljepšavao si |
| 3. | proljepšavao je |
| množina | |
| 1. | proljepšavali smo |
| 2. | proljepšavali ste |
| 3. | proljepšavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam proljepšavao |
| 2. | bio si proljepšavao |
| 3. | bio je proljepšavao |
| množina | |
| 1. | bili smo proljepšavali |
| 2. | bili ste proljepšavali |
| 3. | bili su proljepšavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | proljepšavaj |
| množina | |
| 1. | proljepšavajmo |
| 2. | proljepšavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| proljepšavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| proljepšavao, proljepšavala, proljepšavalo | |
| proljepšavali, proljepšavale, proljepšavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| proljepšavan, proljepšavana, proljepšavano | |
| proljepšavani, proljepšavane, proljepšavana | |
Etimologija
✧ vidi proljèpšati se
