prìviknuti
prìviknuti (prìvići) (se, koga) svrš. 〈prez. prìviknēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. prìviknūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| privići | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | priviknem |
| 2. | privikneš |
| 3. | privikne |
| množina | |
| 1. | priviknemo |
| 2. | priviknete |
| 3. | priviknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | privići ću |
| 2. | privići ćeš |
| 3. | privići će |
| množina | |
| 1. | privići ćemo |
| 2. | privići ćete |
| 3. | privići će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | privikoh |
| 2. | priviče |
| 3. | priviče |
| množina | |
| 1. | privikosmo |
| 2. | privikoste |
| 3. | privikoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | privikao sam |
| 2. | privikao si |
| 3. | privikao je |
| množina | |
| 1. | privikli smo |
| 2. | privikli ste |
| 3. | privikli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam privikao |
| 2. | bio si privikao |
| 3. | bio je privikao |
| množina | |
| 1. | bili smo privikli |
| 2. | bili ste privikli |
| 3. | bili su privikli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | privikni |
| množina | |
| 1. | priviknimo |
| 2. | priviknite |
| glagolski prilog prošli | |
| privikavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| privikao, privikla, priviklo | |
| privikli, privikle, privikla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| priviknut, priviknuta, priviknuto | |
| priviknuti, priviknute, priviknuta | |
Definicija
naviknuti (se)
Etimologija
✧ pri- + prasl. *vyknǫti, v. vičan
