prìvidjeti se
prìvidjeti se (komu) svrš. 〈prez. prìvidīm se, pril. pr. -ēvši se, prid. trp. prìvidio/prividjela se ž, gl. im. priviđénje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prividjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prividim |
| 2. | prividiš |
| 3. | prividi |
| množina | |
| 1. | prividimo |
| 2. | prividite |
| 3. | privide |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prividjet ću |
| 2. | prividjet ćeš |
| 3. | prividjet će |
| množina | |
| 1. | prividjet ćemo |
| 2. | prividjet ćete |
| 3. | prividjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prividjeh |
| 2. | prividje |
| 3. | prividje |
| množina | |
| 1. | prividjesmo |
| 2. | prividjeste |
| 3. | prividješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prividio sam |
| 2. | prividio si |
| 3. | prividio je |
| množina | |
| 1. | prividjeli smo |
| 2. | prividjeli ste |
| 3. | prividjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prividio |
| 2. | bio si prividio |
| 3. | bio je prividio |
| množina | |
| 1. | bili smo prividjeli |
| 2. | bili ste prividjeli |
| 3. | bili su prividjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prividi |
| množina | |
| 1. | prividimo |
| 2. | prividite |
| glagolski prilog prošli | |
| prividjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prividio, prividjela, prividjelo | |
| prividjeli, prividjele, prividjela | |
Definicija
pričiniti se, prikazati se, učiniti se kome da vidi čega nema u osjetilima dostupnom svijetu
Frazeologija
⃟ prividjelo mu se (što) pravio je nestvarne planove, izmaštao je, fantazirao je
Etimologija
✧ vidi prívid
