proćútjeti
proćútjeti (što) svrš. 〈prez. pròćūtīm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. pròćūćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| proćutjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | proćutim |
| 2. | proćutiš |
| 3. | proćuti |
| množina | |
| 1. | proćutimo |
| 2. | proćutite |
| 3. | proćute |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | proćutjet ću |
| 2. | proćutjet ćeš |
| 3. | proćutjet će |
| množina | |
| 1. | proćutjet ćemo |
| 2. | proćutjet ćete |
| 3. | proćutjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | proćutjeh |
| 2. | proćutje |
| 3. | proćutje |
| množina | |
| 1. | proćutjesmo |
| 2. | proćutjeste |
| 3. | proćutješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | proćutio sam |
| 2. | proćutio si |
| 3. | proćutio je |
| množina | |
| 1. | proćutjeli smo |
| 2. | proćutjeli ste |
| 3. | proćutjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam proćutio |
| 2. | bio si proćutio |
| 3. | bio je proćutio |
| množina | |
| 1. | bili smo proćutjeli |
| 2. | bili ste proćutjeli |
| 3. | bili su proćutjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | proćuti |
| množina | |
| 1. | proćutimo |
| 2. | proćutite |
| glagolski prilog prošli | |
| proćutjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| proćutio, proćutjela, proćutjelo | |
| proćutjeli, proćutjele, proćutjela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| proćućen, proćućena, proćućeno | |
| proćućeni, proćućene, proćućena | |
Definicija
knjiš. retor. osjećajima prožeti; proživjeti
Etimologija
✧ pro-4 + v. ćutjeti
