bèter
bèter prid. 〈indekl.〉
Definicija
reg.
| 1. | koji je nevaljastiji, ružniji, gori |
| 2. | (u im. službi) beskarakteran, loš čovjek; nevaljalac |
Etimologija
✧ tur. beter: lošiji, gori ← perz.
