probírati
probírati (koga, što) nesvrš. 〈prez. pròbīrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| probirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | probirem |
| 2. | probireš |
| 3. | probire |
| množina | |
| 1. | probiremo |
| 2. | probirete |
| 3. | probiru |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | probirat ću |
| 2. | probirat ćeš |
| 3. | probirat će |
| množina | |
| 1. | probirat ćemo |
| 2. | probirat ćete |
| 3. | probirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | probirah |
| 2. | probiraše |
| 3. | probiraše |
| množina | |
| 1. | probirasmo |
| 2. | probiraste |
| 3. | probirahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | probirao sam |
| 2. | probirao si |
| 3. | probirao je |
| množina | |
| 1. | probirali smo |
| 2. | probirali ste |
| 3. | probirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam probirao |
| 2. | bio si probirao |
| 3. | bio je probirao |
| množina | |
| 1. | bili smo probirali |
| 2. | bili ste probirali |
| 3. | bili su probirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | probiri |
| množina | |
| 1. | probirimo |
| 2. | probirite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| probirući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| probirao, probirala, probiralo | |
| probirali, probirale, probirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| probiran, probirana, probirano | |
| probirani, probirane, probirana | |
Etimologija
✧ vidi pròbrati
