prokòpati
prokòpati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. prȍkopān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prokopati | |
prezent | |
jednina | |
1. | prokopam |
2. | prokopaš |
3. | prokopa |
množina | |
1. | prokopamo |
2. | prokopate |
3. | prokopaju |
futur | |
jednina | |
1. | prokopat ću |
2. | prokopat ćeš |
3. | prokopat će |
množina | |
1. | prokopat ćemo |
2. | prokopat ćete |
3. | prokopat će |
aorist | |
jednina | |
1. | prokopah |
2. | prokopa |
3. | prokopa |
množina | |
1. | prokopasmo |
2. | prokopaste |
3. | prokopaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | prokopao sam |
2. | prokopao si |
3. | prokopao je |
množina | |
1. | prokopali smo |
2. | prokopali ste |
3. | prokopali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prokopao |
2. | bio si prokopao |
3. | bio je prokopao |
množina | |
1. | bili smo prokopali |
2. | bili ste prokopali |
3. | bili su prokopali |
imperativ | |
jednina | |
2. | prokopaj |
množina | |
1. | prokopajmo |
2. | prokopajte |
glagolski prilog prošli | |
prokopavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
prokopao, prokopala, prokopalo | |
prokopali, prokopale, prokopala | |
glagolski pridjev pasivni | |
prokopan, prokopana, prokopano | |
prokopani, prokopane, prokopana |
1. | kopajući provesti što kuda, napraviti kanal, put i sl. |
2. | kopajući, bušeći proći kroza što, na drugu stranu |
3. | pren. temeljito pretražiti |