pȑstenovati
pȑstenovati (koga, što) dv. 〈prez. pȑstenujēm, pril. sad. pȑstenujūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prstenovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prstenujem |
| 2. | prstenuješ |
| 3. | prstenuje |
| množina | |
| 1. | prstenujemo |
| 2. | prstenujete |
| 3. | prstenuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prstenovat ću |
| 2. | prstenovat ćeš |
| 3. | prstenovat će |
| množina | |
| 1. | prstenovat ćemo |
| 2. | prstenovat ćete |
| 3. | prstenovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | prstenovah |
| 2. | prstenovaše |
| 3. | prstenovaše |
| množina | |
| 1. | prstenovasmo |
| 2. | prstenovaste |
| 3. | prstenovahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prstenovah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prstenovao sam |
| 2. | prstenovao si |
| 3. | prstenovao je |
| množina | |
| 1. | prstenovali smo |
| 2. | prstenovali ste |
| 3. | prstenovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prstenovao |
| 2. | bio si prstenovao |
| 3. | bio je prstenovao |
| množina | |
| 1. | bili smo prstenovali |
| 2. | bili ste prstenovali |
| 3. | bili su prstenovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prstenuj |
| množina | |
| 1. | prstenujmo |
| 2. | prstenujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| prstenujući | |
| glagolski prilog prošli | |
| prstenujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prstenovao, prstenovala, prstenovalo | |
| prstenovali, prstenovale, prstenovala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prstenovan, prstenovana, prstenovano | |
| prstenovani, prstenovane, prstenovana | |
Definicija
| 1. | etnol. isprošenoj djevojci dati/davati prsten u znak dane vjere |
| 2. | a. (iz)rezati dio kore lozi, voćki itd. u obliku prstena b. staviti/stavljati prsten s oznakom pticama (i drugim životinjama) radi praćenja seoba i drugih oblika života, selekcije itd. |
Etimologija
✧ vidi pȑstēn
