prozòdija
prozòdija ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | prozodija |
| G | prozodije |
| D | prozodiji |
| A | prozodiju |
| V | prozodijo |
| L | prozodiji |
| I | prozodijom |
| množina | |
| N | prozodije |
| G | prozodija |
| D | prozodijama |
| A | prozodije |
| V | prozodije |
| L | prozodijama |
| I | prozodijama |
Definicija
| 1. | knjiž. u metrici znanost o sklopu stiha, naročito o stopama, dugim i kratkim slogovima i akcentima |
| 2. | lingv. dio fonologije; proučava one glasovne činjenice što se ne mogu obuhvatiti raščlambom na foneme ili drugom artikulacijom |
Etimologija
✧ lat. prosodia ← grč. prosōidía
