prozívati
prozívati (koga) nesvrš. 〈prez. pròzīvām, pril. sad. -jūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prozivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prozivam / prozivljem |
| 2. | prozivaš / prozivlješ |
| 3. | proziva / prozivlje |
| množina | |
| 1. | prozivamo / prozivljemo |
| 2. | prozivate / prozivljete |
| 3. | prozivaju / prozivlju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prozivat ću |
| 2. | prozivat ćeš |
| 3. | prozivat će |
| množina | |
| 1. | prozivat ćemo |
| 2. | prozivat ćete |
| 3. | prozivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | prozivah |
| 2. | prozivaše |
| 3. | prozivaše |
| množina | |
| 1. | prozivasmo |
| 2. | prozivaste |
| 3. | prozivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prozivao sam |
| 2. | prozivao si |
| 3. | prozivao je |
| množina | |
| 1. | prozivali smo |
| 2. | prozivali ste |
| 3. | prozivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prozivao |
| 2. | bio si prozivao |
| 3. | bio je prozivao |
| množina | |
| 1. | bili smo prozivali |
| 2. | bili ste prozivali |
| 3. | bili su prozivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prozivaj / prozivlji |
| množina | |
| 1. | prozivajmo / prozivljimo |
| 2. | prozivajte / prozivljite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| prozivajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prozivao, prozivala, prozivalo | |
| prozivali, prozivale, prozivala | |
Etimologija
✧ vidi pròzvati
