propisívati
propisívati (što) nesvrš. 〈prez. propìsujēm, pril. sad. propìsujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| propisivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | propisujem |
| 2. | propisuješ |
| 3. | propisuje |
| množina | |
| 1. | propisujemo |
| 2. | propisujete |
| 3. | propisuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | propisivat ću |
| 2. | propisivat ćeš |
| 3. | propisivat će |
| množina | |
| 1. | propisivat ćemo |
| 2. | propisivat ćete |
| 3. | propisivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | propisivah |
| 2. | propisivaše |
| 3. | propisivaše |
| množina | |
| 1. | propisivasmo |
| 2. | propisivaste |
| 3. | propisivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | propisivao sam |
| 2. | propisivao si |
| 3. | propisivao je |
| množina | |
| 1. | propisivali smo |
| 2. | propisivali ste |
| 3. | propisivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam propisivao |
| 2. | bio si propisivao |
| 3. | bio je propisivao |
| množina | |
| 1. | bili smo propisivali |
| 2. | bili ste propisivali |
| 3. | bili su propisivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | propisuj |
| množina | |
| 1. | propisujmo |
| 2. | propisujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| propisujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| propisivao, propisivala, propisivalo | |
| propisivali, propisivale, propisivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| propisivan, propisivana, propisivano | |
| propisivani, propisivane, propisivana | |
Etimologija
✧ vidi propísati
