prosúditi
prosúditi svrš. 〈prez. pròsūdīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pròsūđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prosuditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prosudim |
| 2. | prosudiš |
| 3. | prosudi |
| množina | |
| 1. | prosudimo |
| 2. | prosudite |
| 3. | prosude |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prosudit ću |
| 2. | prosudit ćeš |
| 3. | prosudit će |
| množina | |
| 1. | prosudit ćemo |
| 2. | prosudit ćete |
| 3. | prosudit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prosudih |
| 2. | prosudi |
| 3. | prosudi |
| množina | |
| 1. | prosudismo |
| 2. | prosudiste |
| 3. | prosudiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prosudio sam |
| 2. | prosudio si |
| 3. | prosudio je |
| množina | |
| 1. | prosudili smo |
| 2. | prosudili ste |
| 3. | prosudili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prosudio |
| 2. | bio si prosudio |
| 3. | bio je prosudio |
| množina | |
| 1. | bili smo prosudili |
| 2. | bili ste prosudili |
| 3. | bili su prosudili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prosudi |
| množina | |
| 1. | prosudimo |
| 2. | prosudite |
| glagolski prilog prošli | |
| prosudivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prosudio, prosudila, prosudilo | |
| prosudili, prosudile, prosudila | |
Definicija
donijeti sud; ocijeniti, osjeći, procijeniti, rasuditi
