prosìjati
prosìjati (pròsjati) (se) svrš. 〈prez. prosìjām, pril. pr. -āvši, prid. rad. prosìjao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prosjati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prosjam |
| 2. | prosjaš |
| 3. | prosja |
| množina | |
| 1. | prosjamo |
| 2. | prosjate |
| 3. | prosjaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prosjat ću |
| 2. | prosjat ćeš |
| 3. | prosjat će |
| množina | |
| 1. | prosjat ćemo |
| 2. | prosjat ćete |
| 3. | prosjat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prosjah |
| 2. | prosja |
| 3. | prosja |
| množina | |
| 1. | prosjasmo |
| 2. | prosjaste |
| 3. | prosjaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prosjao sam |
| 2. | prosjao si |
| 3. | prosjao je |
| množina | |
| 1. | prosjali smo |
| 2. | prosjali ste |
| 3. | prosjali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prosjao |
| 2. | bio si prosjao |
| 3. | bio je prosjao |
| množina | |
| 1. | bili smo prosjali |
| 2. | bili ste prosjali |
| 3. | bili su prosjali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prosjaj |
| množina | |
| 1. | prosjajmo |
| 2. | prosjajte |
| glagolski prilog prošli | |
| prosjavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prosjao, prosjala, prosjalo | |
| prosjali, prosjale, prosjala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prosijan, prosijana, prosijano | |
| prosijani, prosijane, prosijana | |
Definicija
| 1. | početi sijati, sinuti, zablistati |
| 2. | pren. postati sjajan (od sreće, zadovoljstva i sl.) |
Etimologija
✧ pro-4 + v. sìjati
