prorijéditi
prorijéditi svrš. 〈prez. pròrijēdīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pròrijēđen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prorijediti | |
prezent | |
jednina | |
1. | prorijedim |
2. | prorijediš |
3. | prorijedi |
množina | |
1. | prorijedimo |
2. | prorijedite |
3. | prorijede |
futur | |
jednina | |
1. | prorijedit ću |
2. | prorijedit ćeš |
3. | prorijedit će |
množina | |
1. | prorijedit ćemo |
2. | prorijedit ćete |
3. | prorijedit će |
aorist | |
jednina | |
1. | prorijedih |
2. | prorijedi |
3. | prorijedi |
množina | |
1. | prorijedismo |
2. | prorijediste |
3. | prorijediše |
perfekt | |
jednina | |
1. | prorijedio sam |
2. | prorijedio si |
3. | prorijedio je |
množina | |
1. | prorijedili smo |
2. | prorijedili ste |
3. | prorijedili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prorijedio |
2. | bio si prorijedio |
3. | bio je prorijedio |
množina | |
1. | bili smo prorijedili |
2. | bili ste prorijedili |
3. | bili su prorijedili |
imperativ | |
jednina | |
2. | prorijedi |
množina | |
1. | prorijedimo |
2. | prorijedite |
glagolski prilog prošli | |
prorijedivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
prorijedio, prorijedila, prorijedilo | |
prorijedili, prorijedile, prorijedila | |
glagolski pridjev pasivni | |
prorijeđen, prorijeđena, prorijeđeno | |
prorijeđeni, prorijeđene, prorijeđena |
1. | (što) učiniti rijetkim ili rjeđim po učestalosti ili količini prema veličini prostora, rasporediti, razmjestiti na veću udaljenost, smanjiti gustoću, zasićenost čega [prorijediti šumu] |
2. | (se) postati rijedak ili rjeđi [zrak se prorijedio na visini; gosti su se prorijedili; kosa se prorijedila] |