prorícati
prorícati (što) nesvrš. 〈prez. pròrīčēm, pril. sad. -íčūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| proricati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | proričem |
| 2. | proričeš |
| 3. | proriče |
| množina | |
| 1. | proričemo |
| 2. | proričete |
| 3. | proriču |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | proricat ću |
| 2. | proricat ćeš |
| 3. | proricat će |
| množina | |
| 1. | proricat ćemo |
| 2. | proricat ćete |
| 3. | proricat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | proricah |
| 2. | proricaše |
| 3. | proricaše |
| množina | |
| 1. | proricasmo |
| 2. | proricaste |
| 3. | proricahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | proricao sam |
| 2. | proricao si |
| 3. | proricao je |
| množina | |
| 1. | proricali smo |
| 2. | proricali ste |
| 3. | proricali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam proricao |
| 2. | bio si proricao |
| 3. | bio je proricao |
| množina | |
| 1. | bili smo proricali |
| 2. | bili ste proricali |
| 3. | bili su proricali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | proriči |
| množina | |
| 1. | proričimo |
| 2. | proričite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| proričući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| proricao, proricala, proricalo | |
| proricali, proricale, proricala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prorican, proricana, proricano | |
| proricani, proricane, proricana | |
Etimologija
✧ vidi pròreći
